Prosječan čovjek u današnje je vrijeme opterećen velikim brojem različitih obaveza. Kada je riječ o mladim sportašima, tada je opterećenje još veće, a upravljanje vremenom predstavlja veliki izazov jer zahtijeva usklađivanje školskih i sportskih obaveza. Srećom, upravljanje vremenom je vještina, koja se može naučiti (i unaprijediti) te time umanjiti doživljaj stresa. U tekstu niže nalaze se savjeti kojima roditelji mladih sportaša mogu pomoći svom djetetu u uspješnom upravljanju vremenom.

Pomognite djetetu organizirati vrijeme i zadatke vodeći se sljedećim savjetima (koje možete primijeniti i na upravljanje vlastitim vremenom)

Potaknite dijete da svake nedjelje izradi tjedni plan u obliku tablice, u koji će upisivati obaveze. To može biti papirnata ili elektronička tablica (izrađena putem aplikacije na mobitelu). Neka u tjedni plan prvo unese fiksne obaveze jer su to obaveze koje ne može mijenjati i kojima mora prilagoditi ostatak tjednog plana: vrijeme za polaženju nastave, vrijeme za trening, vrijeme za spavanje, vrijeme za obroke, vrijeme putovanja do škole i od škole te do treninga i od treninga, vrijeme spremanja za školu, vrijeme spremanja za trening i spremanja nakon treninga, itd.

Iako je važno imati dugoročne planove, za učinkovito upravljanje vremenom najvažnijim se pokazalo odrediti jasne kratkoročne ciljeve. Stoga je drugi korak izrade tjednog plana postavljanje tjednih ciljeva. Pri postavljanju tjednih ciljeva, važno je voditi se principom MUDRO (engl. SMART goals). MUDRO je ujedno i akronim, kratica sastavljena od početnih slova sljedećih riječi:

Mjerljiv

Cilj mora biti mjerljiv, što znači da treba biti postavljen tako da možemo provjeriti jesmo li taj cilj postigli, npr. umjesto „naučiti matematiku“, bolje je za cilj postaviti „položiti najavljeni test iz matematike“ ili umjesto „pripremiti se za trening“, bolje je „naučiti novi dio koreografije“.

Uvremenjen

Cilj mora biti postavljen u vremenu, što znači da mora postojati jasan vremenski rok do kada planiramo cilj postići, npr. umjesto „proći zadane zadatke iz matematike“, bolje je za cilj postaviti „proći zadane zadatke iz matematike do petka“ ili cilju „naučiti novi dio koreografije“, treba dodati dio „naučiti novi dio koreografije do treninga u subotu“.

Dostižan

Cilj mora biti dostižan, odnosno realan, npr. umjesto „dobiti ocjenu odličan iz svih provjera znanja ovaj tjedan“, bolje je za cilj postaviti „dobiti barem ocjenu vrlo dobar iz svih provjera znanja ovaj tjedan“ ili umjesto „uvježbati duet bez greške“, bolje je „smanjiti broj grešaka u duetu“. Jedna od najčešćih pogrešaka pri postavljanju ciljeva je kada se postavljaju nedostižni ciljevi (o čemu ćemo više reći u okviru točke 2 ovog teksta).

Relevantan

Cilj mora biti relevantan, što znači da mora odražavati nešto što je nama važno i/ili hitno. Pri postavljanju ciljeva moramo voditi računa o prioritetima, odnosno koji ciljevi su nam važniji i/ili hitniji od drugih, npr. ako se idući tjedan održava najavljena provjera znanja iz hrvatskog jezika, tada ćemo umjesto gledanja serije u petak popodne odabrati učenje hrvatskog jezika, dok idući petak popodne možemo odabrati gledanje serije.

Određen

Cilj je određen kada je postavljen tako da je konkretan i specifičan, npr. umjesto „provježbati zadatke iz matematike“, bolje je za cilj postaviti „riješiti zadatke iz matematike s prve dvije stranice knjige“ ili umjesto „vježbati fleksibilnost kod kuće“, bolje je „napraviti pet ponavljanja vježbe fleksibilnosti u leđima“ (o čemu ćemo također više reći u okviru točke 2 ovog teksta).

Nakon što je dijete odredilo tjedne ciljeve, treba ih podijeliti u dnevne zadatke (također vodeći se principom MUDRO). Dnevne zadatke zatim treba smjestiti u tjedni plan, ali tako da ih se rasporedi između fiksnih obaveza. Svakako treba voditi računa o tome da je najbolje vrijeme za obavljanje pojedinih zadataka individualno, drugim riječima, da se razlikuje od osobe do osobe, a ovisi o tome kakva je razina energije i koncentracije u pojedinim dijelovima dana (neki od nas su, primjerice, više „jutarnji“, a neki više „večernji“ tipovi). Kroz razgovor možete potaknuti svoje dijete da utvrdi koje je vrijeme dana najpogodnije za obavljanje pojedinog zadatka. Pri slaganju dnevnih zadataka, treba predvidjeti i vrijeme za odmor (oprez: odmor nije vrijeme za spavanje ili obroke!). Odmor smo, nažalost, skloni zaboraviti kao obaveznu stavku u rasporedu jer odmor obično „podrazumijevamo“.

Razgovarajte s djetetom o poteškoćama i izvorima stresa pri organizaciji vremena i zadataka

Na kraju svakog tjedna, dijete treba procijeniti tjedni učinak.

Pitanja koja pri tome mogu pomoći su: u kojoj mjeri su postignuti planirani ciljevi? Što nije postignuto i zašto? Što je bilo dobro isplanirano, a što ubuduće treba napraviti drugačije? Procjena tjednog učinka važna je i kako bi se mogli odgovarajuće nagraditi za postignute ciljeve (o čemu ćemo više reći u okviru točke 3). Moguće je kako će dijete prilikom procjene tjednog učinka utvrditi kako su se pojavljivale nepredvidive obaveze koje su remetile plan pa je stoga dobro i za takve obaveze unaprijed predvidjeti određeno vrijeme u rasporedu.

Nadalje, poteškoće pri organizaciji vremena i zadataka mogu proizlaziti i iz pretjerane upotrebe mobitela za pregledavanje društvenih mreža i/ili za izmjenjivanje poruka. Istraživanja pokazuju kako prosječan adolescent provodi gotovo tri sata dnevno na društvenim mrežama. Kako se upotreba mobitela obično odvija veći broj puta u danu u kratkim vremenskim intervalima, znatno utječe na održavanje koncentracije na zadatku te tako djeluje ometajuće na obavljanje aktivnosti.

Stoga bi bilo dobro potaknuti dijete da utvrdi na koje sve načine korištenje mobitela djeluje ometajuće i što u vezi toga može napraviti. Savjeti koji mogu pomoći djetetu su: odlaganje mobitela u drugu sobu, gašenje zvuka ili određivanje fiksnog „vremena za mobitel“, jednom ili dva puta tijekom popodneva, kada će dijete obaviti odgovaranje na poruke i pregledavanje društvenih mreža.

Osim objektivnih vanjskih čimbenika, za nastanak stresa važan je i osobni doživljaj vanjskih događaja. U tom pogledu, u razdoblju adolescencije kod mlade se osobe često javlja perfekcionizam.

Perfekcionizam definiramo kao otežavajuće misli i ponašanja obilježena postavljanjem nerealno visokih kriterija, a koje stvaraju stres i ometaju u postizanju ciljeva.

Perfekcionizam se obično odražava u čestom odgađanju školskih obaveza jer dijete smatra da u svaki zadatak mora uložiti sto posto truda ili u pretjeranom ponavljanju zadatka, primjerice, koreografije (ili pretjeranom ispravljanju pokreta) jer dijete nikako ne uspijeva biti zadovoljno svojom izvedbom. Također, dijete obično ima pretjerani strah od toga da će napraviti pogrešku ili pretjerani strah od kritike i neodobravanja.

Ako primijetite da Vaše dijete ima izražen perfekcionizam, razgovarajte s djetetom o postavljanju realnih ciljeva. Dobro je prisjetiti se već ostvarenih ciljeva i prošlih uspjeha koje je dijete ostvarilo. Novi ciljevi trebaju biti postavljeni tako da su tek malo zahtjevniji od prethodnih ciljeva, tako da napredak bude postepen, a što se najbolje potiče određivanjem više međukoraka.

Dijete treba pripremiti i na to da možda neće ostvariti sve ciljeve predviđene planom i da to nije „smak svijeta“. Također, poželjno je dijete usmjeriti na proces obavljanja zadatka, a ne samo na krajnji rezultat, primjerice, da je treniranje sporta aktivnost kojom se stvaraju prijateljstva za cijeli život, a nije samo aktivnost kojom se osvajaju medalje.

Dobro je i razgovarati s djetetom o strahovima koji su u podlozi nerealnih očekivanja od sebe. Pri tome može pomoći pitanje poput „što je najgore što se može dogoditi ako nastup ne bude savršen?“. Također, dobro je pojasniti kako se „na greškama uči“, primjerice, korisna vježba je sastaviti listu svega što je dijete zahvaljujući pogreškama naučilo.

Pobrinite se da dijete bude nagrađeno za postignute ciljeve

Važan dio upravljanja vremenom je nagraditi se za postignute ciljeve. Dobivanje nagrade povećava zadovoljstvo zbog obavljenog zadatka i potiče na obavljanje novih zadataka. Drugim riječima, nagrađivanjem djeteta za postignute ciljeve povećat će se njegova motivacija za postizanje budućih ciljeva. Nagradu možete osmisliti Vi, ali još je bolje ako se dijete nagradi samo. Stoga je dobro potaknuti dijete da unaprijed osmisli kako će samo sebe nagraditi te osmišljenu nagradu također unese u tjedni plan. Neka nagrada bude određena prema individualnim sklonostima, stoga je bitno da dijete odabere ono što ga najviše veseli i što mu predstavlja zadovoljstvo. Nagrada ne treba biti velika, to može biti omiljeni slatkiš ili gledanje najdraže serije. I za kraj je potrebno podsjetiti na rečenicu s početka ovog teksta – upravljanje vremenom je vještina, te joj stoga treba dati vremena da se nauči!

Preporučena literatura:

Lauri Korajlija, A. (2009). Ništa ne može biti savršeno i zato olovka ima gumicu. U N. Jokić-Begić, G. Lugomer Armano i V. Vizek Vidović (ur.), Vodič za savjetovanje u području psihološkoga savjetovanja studenata (str. 50-52). Zagreb: Tiskara Rotim i Market.

Dostupno na: http://wp.ffzg.unizg.hr/savjetovaliste/files/2014/12/perfekcionizam.pdf

Pavlin-Bernardić, N., Tonković Grabovac, M. (2015). Patite li od “odgađavitisa”? Kako učinkovitije organizirati vrijeme i zadatke. U Maša Tonković Grabovac, Una Mikac i Tena Vukasović Hlupić (ur.). Psihofestologija: Ovo nije samo još jedna knjiga iz popularne psihologije (str. 150-155). Zagreb : FF press. Dostupno na: https://www.bib.irb.hr/759021/download/759021.Psihofestologija.pdf